| Aleksandar Krstić
DISKURS I GREŠKE
(Povodom knjige: ''Mali rečnik grešaka'', Srđana Damnjanovića, Media Art Servis, Novi Sad, 2005.)
''Mali rečnik grešaka'' je delo koje afirmiše komunikativnu racionalnost i raskrinkava manipulativni tehnicizam instrumentalne (i)racionalnosti. Autor navodi 80 grešaka na oko 40 stranica, sa vrlo uputnim i zanimljivim komentarima. Damnjanović je uspeo na jedan vrlo interesantan način da prezentuje neke od najčešćih grešaka koje ljudi čine u procesu komunikacije. Greška ima svoj stručni naziv, frazeološki primer a često i komentar u formi minijaturnog eseja . Zbog ovih razloga knjiga je pogodna za nastavu filozofije, pogotovo za nastavne sadržaje iz logike, kao stručna litereratura za pripremu nastavnika, ali i za talentovanije učenike koji žele da se uhvate u koštac sa logičkim greškama.
Vrednost ove knjige je i u tome što se prevladava čisto logička, proceduralna, dimenzija grešaka i sugerišu se njihove moguće praktične konsekvence. Damnjanović nas uvodi i u mogućnost da se greška transformiše u ispravan argument. Upotrebljivost ove knjige za različite profesije koje se bave javnim poslovima, a ne samo za novinare manifestuje se kroz njen pristup. Pored stručnog (filozofskog i logičkog) objašnjenja grešaka , navode se i adekvatni primeri iz svakodnevne upotrebe jezika.
Damnjanovićeva intencija je unapređenje komunikativnog diskursa i kritičkog mišljenja. Tolerantan i kritički mislilac mora stvari posmatrati holistički, pro et contra, jer jedino tako može dobiti valjan uvid u samu stvar o kojoj je reč. Argumentativni diskurs i komunikativna racionalnost teže da ostvare konsenzus među učesnicima u komunikativnom procesu. Pseudo-argumentacija logičkih grešaka predstavlja disenzusni momenat, koji se manifestuje kao izraz prekida komunikacije. Svako ko želi da ostvari uspešnu komunikaciju trebalo bi da unapred zna za moguće greške, kako bi ih neutralisao i eliminisao ih iz svog diskursa. Treba znati kako ne treba, da bi se znalo kako treba govoriti i misliti.
Da li je moguće potpuno eliminisanje logičkih grešaka? Odgovor je negativan. Svakako se moramo pomiriti, kako i sam autor ističe, da je potpuno isključenje grešaka nemoguće. Struktura govornog jezika, i bogatstvo reči, njihova polisemičnost, kao i ograničavajući faktori ljudskog mišljenja, ograničavaju manevarski prostor za bilo kakav strogo formalizovani diskurs.
Posebno je zanimljivo autorovo proširivanje problema grešaka sa striktno logičke dimenzije kao etičko-političkoj. Sagledavanje grešaka isključivo kroz logičko-proceduralnu vizuru, sužava njihovo razumevanje. Greške se ne događaju samo na planu strogo formalnog mišljenja logike (što je njihova benignija varijanta), nego u stvarnom životu, u svakodnevnoj komunikaciji, u ''običnom jeziku''. Formalizovani diskursi omogućavaju formalizovanu detekciju grešaka i striktne procedure za njihovo neutralisanje.
Takvo posmatranje grešaka nema veći značaj izvan specijalističkog znanja logike. Međutim, uvođenje pojmova: ideologija, demagogija, izazivanje emocije straha i sl. koji ne spadaju striktno u greške logičkog (proceduralnog) karaktera, daje posebnu širinu ovoj knjizi. Pozicija sa koje se ovi pojmovi detektuju kao greške u mišljenju i pre svega u komunikaciji je pozicija kritičkog mišljenja. ''Mali rečnik grešaka'' pokušava da afirmiše saglasnost o stvari na jedan refleksivan i neprisilan način, što su svakako pretpostavke tolerantnog i kritički nastrojenog mišljenja. Damnjanović analizira prekid komunikacije koji se događa kroz ove greške, pokazujući takođe postojanje logičke (proceduralne) osnove ovih grešaka.
Kršenje formalno-logičkih principa nalazi se u osnovi svih grešaka u komunikaciji, ali nemaju sve greške samo logičke implikacije, nego i etičko-političke, ali i psihološke. Proces komunikacije se odvija među živim ljudima u stvarnom životu, tako da svaki prekid komunikativnog diskursa može da ima veoma ozbiljne posledice po konkretnu ljudsku zajednicu. Knjiga koja je pred nama predstavlja pokušaj da se takve situacije dijagnosticiraju i preduprede, bez naivne pretenzije da se potpuno ukinu, ali da im se kroz samoosvešćenje otupi oštrica.
|