Borislav Mikulić: Scena pjevanja i čitanja, Između Hesioda i FAKa. Dva ogleda iz epistemologije metaknjiževnog diskursa književnosti

Uvod

Sadržaj

Čavrljavo srce. Zaziv Muza, mit istine i nastanak epistemičkog subjekta (autorska verzija
online)

‘Amicus Aristoteles, amica veritas, sed magis amica fabula veritatis'

[Pseudo-Platon]

Ova se knjiga sastoji od dvije studije koje su izvorno nastale u različitim situacijama i s različitim povodima, ali obrađuju istu stvar i pripremljene su za ovo zajedničko objavljivanje u istom vremenu i iz istog interesa. One su svaka u svojoj mjeri rezultat mojih ranijih istraživanja, s jedne strane, iz historijske filozofije jezika o formativnim učincima retoričke prakse logosa i narativne izvedbe teorijskog govora na tvorbu pojmova i tzv. konceptualnih shema predklasične i klasične filozofije; s druge strane, u njima se susreće medijsko-analitički interes za diskurs, osobito za performativnu narav retorike koju epistemički diskurs teorije dijeli s literaturom u užem smislu riječi.

Premda predmeti analize pripadaju krajnje suprotnim vremenima zapadne književne tradicije, njihovo zajedničko ishodište ne leži toliko u primarnom književnom materijalu niti u književno-teorijskom i, još manje, književno-povijesnom interesu, premda rad na historijskoj tekstualnoj građi zadaje određene obaveze. Ipak, materijal književnosti ne sastoji se samo od gotovih, više-manje definiranih i očuvanih književnih djelâ nego također, ako ne i više, barem iz određene epistemološke perspektive, on leži u meta-književnoj gesti subjekta književnog diskursa koji se izdaje za subjekta koji eksplicitno, a ne samo po pretpostavci, zna tko je i što radi.

Ta se gesta pokazuje kao mjesto idejno-tvorbenog procesa, i u toj točki autoreferencijalnosti diskursa susreću se arhajska i posve suvremena “scena” književnosti, koliko god razlika u njihovoj umjetničkoj, književno-povijesnoj i kulturnoj vrijednosti ili epistemološkoj relevanciji bila na prvi pogled očigledna.

“Čavrljavo srce. Zaziv Muza, mit istine i nastanak epistemičkog subjekta”

Tekst ovog ogleda predstavlja znatno proširenu verziju prvih dvaju od tri poglavlja studije izvorno pisane na njemačkom jeziku pod naslovom ‘Archómenos prôton Mousôn'. Zur philosophie-formativen Funktion metanarrativer Prozesse im arhaischen Epos , Tübingen 1995. (rev. 1997.). Ogled se u novonapisanoj verziji na hrvatskom jeziku sada pojavljuje kao prateća filozofska studija uz ponovljeno i dopunjeno izdanje Hesiodovih spjevova u nakladi “Demetre”, izvorno objavljenih u filozofskoj biblioteci “Logos” (Sarajevo: Veselin Masleša, 1975.).

Izvorna i obujmom manja verzija na njemačkom nastala je na temelju istraživačkog projekta iz historijske filozofije jezika “Zur Rhetorik des philosophischen Logos”, ostvarenog sa stipendijom zaklade Alexander von Humboldt (1992.-1994.) na Filozofskom seminaru Sveučilišta u Tübingenu, gdje je djelomice izlagana u okviru kolokvijâ, a prezentirana je u cjelini za projekt na Forschungsstätte der evangelischen Studiengemeinschaft (FEST), Heidelberg, 1995.

Zahvaljujem prof. dr. Dubravku Škiljanu, tada angažiranom na Institutum Studiorum Humanitatis u Ljubljani, i dr. Renati Jambrešić Kirin sa Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu — koji su pored prof. Hansa J. Krämera iz Tübingena, u različitim vremenima i verzijama čitali tekst — na korisnim primjedbama i sugestijama sadržajne i bibliografske naravi.

“Glasovi, znoj i diskurs. FAK kao nulti stupanj medija i povratak kulturne ugode”

Okosnica teksta izložena je pred članovima Hrvatskog semiotičkog društva 18. 11. 2003. u okviru tematskog projekta “Etika performativa: Rečeno-učinjeno”. Zahvaljujem nositeljici projekta, Morani Čale, te Renati Jambrešić-Kirin, Vladimiru Bitiju, Deanu Dudi, Ladi Čale Feldman i Borivoju Radakoviću na kritičkoj diskusiji te Ivanu Moleku na pismenim opaskama. Vjerujem da su odgovori na neka od pitanja dani ovdje u izvedenijem obliku.

Za svrhu ove (i drugih verzija) publikacije izvorno je izlaganje razrađeno i znatno prošireno kako u glavnom tekstu tako i u fusnotama, bez revizije ili suspenzije osnovnih teza. U taj novi materijal spadaju i komentari u vezi s naknadnim događajima oko “FAKa”.

Posebnu zahvalnost dugujem Renati Jambrešić Kirin za čitanje i komentare ove proširene verzije teksta.

Spomenuto izlaganje nastalo je u slijedu bavljenja aktualnom hrvatskom književnom scenom, točnije, nekim vidovima njezine javno-političke reprezentacije i auto-prezentacije kroz djelovanje grupe “FAK” i sukoba pisaca — “novih” i “starih”, “pravih” i “trivijalnih”, “muških” i “ženskih”. Tome je bio posvećen niz članaka koje sam, uz druge napise, objavljivao u Forumu Slobodne Dalmacije, počevši s tekstom “Goli, čupavi i pisci” (Forum SD, 11. 9. 2003.)(1) Zajedno s izabranim tekstovima iz te produkcije kao i ranijim radovima iz 90-ih, pisanima za 3. program Hrvatskog radija i za Arkzin, o aspektima “politike književnim sredstvima” odnosno hrvatskog (građanskog) rata kroz diskurs meta-književnosti, ova studija tvori zasebnu web-zbirku pod naslovom “Knjiga čitanja i zaborava”. (2)

Drugi, i bliži, teorijski predkontekst ovoga drugog ogleda predstavlja rad iz semiotičke epistemologije medija pod naslovom “Glasovi iz kante. Mediji kao figura apsoluta i problem regresivnog napretka” (web-verzija objavljena zajedno s esejima iz 90-ih i s izborom novijih medijskih napisa u zbirci “Media Pulp”). (3) U tome radu pokušavam istražiti konfiguracije mogućeg pristupa razumijevanju medija koji objedinjuje elemente kritičko-teorijske, sadržajne, te formalne i semiotičke analize medija; pri tome uzimam u obzir primjerke teorijskog diskursa o medijima, hermeneutici percepcije, teorije ideologije i psihoanalitičke hermeneutike književnosti i filmskih djela. Ovaj ogled o izvedbi književničkog čitanja izravan je izdanak toga istraživanja i ujedno zaokret prema arhajskim figurama medijskog performativa.

Fusnote:

1. Ti i drugi prilozi iz Foruma i Magazina Slobodne Dalmacije (ur. Sandro Pogutz) o događajima između ljeta 2003. i jeseni 2004. u politici, kulturi, medijima i civilnom društvu objedinjeni su u web-zbirci “Tranzitorij 2007. Imaginiranje Europe ili kronika druge hrvatske tranzicije u 42 slike” na: http://deenes.ffzg.hr/~bmikulic/Tranzitorij2007 (travanj 2005.); emitirano u cijelosti na III. programu Radio Beograda (ljeto-jesen 2005., u emisiji “Tranzitorijum”, ur. Adrijana Zaharijević).

2. “Knjiga čitanja i zaborava. Ogledi iz političke fiziologije književnosti”, na URL-adresi: http://deenes.ffzg.hr/~bmikulic/Knjizevnost (lipanj 2005.)

3. “Media Pulp. Medij kao ideološki aparat vremena” (srpanj 2005.), na URL-adresi: http://deenes.ffzg.hr/~bmikulic/MediaPulp

Sadržaj

Scena pjevanja i čitanja. Između Hesioda i FAKa. Dva ogleda iz epistemologije metaknjiževnog diskursa književnosti , Zagreb: Demetra (bibl. Atenej), 2006., 282 stranice

Sadržaj:

Predgovor: Kratka historija pisanja, str. IX-XIII

Čavrljavo srce. Zaziv Muza u arhajskom epu, mit istine i postanak ‘filozofskog' subjekta (Hesiod, Homer i komički ep)

Uvod. Hesiodova Teogonija i pitanje početka grčke filozofije

I. Figure istine u arhajskom epu. O neprekoračivosti scene pripovijedanja:

1. Hesiod i umiljata goropad jezika;

2. Subjektivno ‘ja'. Metrika i retorički višak u invokaciji Muza;

3. Odisejev trôp;

4. Epifanija, mantika i noetička kritika.

II. Naracija i stvarnosni diskurs ‘počelâ':

1. Redanje pripovjedinih početaka i ‘prvo od prvih';

2. Kritika ‘hrasta i kamena';

3. Dioba istine i prijetnja pjevanjem;

4. Zaziv pisma, plastifikacija nadahnuća i katastrofa noetike. — Pogled unatrag: Zaključujušći početak

Bibliografija (str. 3-197)

Glasovi, znoj i diskurs. FAK kao nulti stupanj medija i povratak kulturne ugode

Exergum

I. Književnost kao medij?

II. Scena čitanja kao etička ustanova:

1. Konfiguracije;

2. Dijalektika izvedbenog čina

III. FAK kao ideološki performativ:

1. Glas i fenomen, ponovo; apsolutna autentičnost;

2. Sindrom mitske svijesti: novi ognjištari?

3. Tipkanje na omarini, ili glas nultog sadržaja

Bibliografija (str. 201-268)