Um vlada svetom
Jedina misao, koju filozofija donosi sa sobom, jeste jednostavna misao uma, da um vlada svetom, dakle da je u svetskoj povesti zbivanje bilo umno. To uverenje i spoznaja jeste pretpostavka u pogledu povesti kao takve uopšte; u samoj filozofiji nije to nikakva pretpostavka. Pomoću spekulativne spoznaje u njoj se dokazuje, da je um - kod ovog izraza ćemo ovde ostati, a da ne rastumačimo pobliže odnos prema Bogu - supstancija kao i beskonačna moć, sam sebi beskonačna građa svakog prirodnog i duhovnog života kao i beskonačna forma, delatnost toga njegova sadržaja. On je supstancija, naime ono, usled čega i u čemu svaki realitet ima svoj bitak i opstanak, - beskonačna moć, jer um nije tako nemoćan da bi doterao samo do ideala, do onoga "treba da" (Sollen) i opstojao samo izvan realiteta tko zna gde, kao nešto posebno u glavama nekih ljudi; ... G.W.F. Hegel, Filozofija povijesti, str. 27.
Šta je umno, to je zbiljsko; a šta je zbiljsko, to je umno. Hegel, Osnovne crte filozofije prava, str. 17.
Suština duha je sloboda
Priroda duha dade se spoznati pomoću njegove potpune
opreke. Kao što je supstancija materije težina, tako je, moramo
reći, supstancija, suština duha sloboda.
Svakome je neposredno verovatno da duh između drugih svojstava
ima i slobodu; ali filozofija nas uči da sva svojstva duha postoje
samo pomoću slobode, da su sva svojstva samo sredstva za slobodu,
da sva svojstva traže i proizvode samo slobodu; to je spoznaja spekulativne
filozofije, da je sloboda jedina istinitost duha. G.W.F. Hegel, Filozofija povijesti, str. 34.
Istorija kao napredovanje u svesti o slobodi
Kao što se ovde prethodno istakla razlika u pogledu
hrišćanskoga principa samosvesti, slobode, tako ona bitno postoji
i u pogledu principa slobode uopšte. Svetska
je povest napredovanje u svesti o slobodi, - napredovanje
koje imamo da spoznamo u njegovoj nužnosti.
Time, što sam uopšteno rekao o razlici znanja o slobodi,
i to pre svega u formi, da su istočnjaci znali samo to da je jedan slobodan, grčki i rimski svet pak, da je nekolicina
slobodna, dok mi znamo da su po sebi slobodni svi ljudi, tj. da je čovek kao čovek slobodan, - time je ujedno navedena
podela svjetske povesti i način na koji ćemo je raspraviti.
...
No da je ta sloboda, kao što je navedeno, sama još neodređena reč s beskonačno mnogo značenja, da ona, budući da je ono najviše, dovodi sa sobom beskonačno mnogo nesporazumaka, zabuna i zabluda, obuhvatajući u sebi sva moguća preterivanja, to je nešto, što se nikada nije bolje znalo i iskusilo nego u sadašnje vreme; ... G.W.F. Hegel, Filozofija povijesti, str. 35.
O fenomenologiji duha i istini

Pravi oblik u kome istina egzistira može biti jedino njen naučni sistem. Zadatak koji sam sebi postavio jeste da sarađujem na tome da se filozofija približi formi nauke - cilju da bude u stanju da odbaci svoje ime ljubav prema znanju i da predstavlja stvarno znanje.
Hegel, Fenomenologija duha, str. 3.
Istinito jeste celina. Celina pak jeste ona suština koja se završava putem svoga razvoja. O apsolutnome treba reći da ono suštinski predstavlja rezultat, da ono tek na kraju jeste ono što uistinu jeste; i upravo u tome se sastoji njegova priroda, da bude ono što je stvarno, subjekat i samopostajanje.
str. 11.
Da ono što je istinito jeste stvarno samo kao sistem, ili da je supstancija u suštini subjekat, to je izraženo u onoj predstavi koja iskazuje ono što je apsolutno kao duh, - taj najuzvišeniji pojam, a koji pripada novijem vremenu i njegovoj religiji. Jedino ono što je duhovno jeste stvarno; ...
str. 13.
Protiv relaitivizma
Ionako je filozofija, koja sebe naziva tako, izričito izrekla da se samo ono istinito ne može spoznati, nego da je istinito ono za šta svako u običajnosnim predmetima, naročito o državi, upravljanju i ustavu, može dati da se uzdigne iz njegova srca, duše i oduševljenja. Hegel, Osnovne crte filozofije prava, str. 12.
Filozofija i duh vremena
Pojmiti ono što jeste zadatak je filozofije, jer ono što jeste - je um. Što se tiče individua, to je ionako svaka individua čedo svog vremena; tako je i filozofija svoje vreme mislima obuhvaćeno. Hegel, Osnovne crte filozofije prava, str. 18.
Minervina sova počinje svoj let tek u suton.
str. 19.
Hegel je pisao izuzetno teškim stilom, koji se srećom skoro ne vidi u gornjim pasusima. Sa njim u filozofiji počinje prva rasprava sa tokom istorije. Na primer, ako su Spinoza ili Lok bili ogorčeni zbog verskih progona i ratova i smatrali da oni treba da prestanu, oni nisu u njihovoj pojavi videli neku tendenciju svog vremena, nego nedostatak ljudske prirode, koji treba odstraniti proširivanjem saznanja. Hegelova preokupacija bile su upravo tendencije vremena, čemu je bez sumnje doprinelo oduševljenje kojim je u evropskim državama propraćena Francuska revolucija. Oduševljenja mogu tako da deluju na ljude da počnu da misle da je mera oduševljenja za neku ideju istovremeno i mera njene ispravnosti ili istinitosti. Hegel je kroz svoju filozofiju upozoravao da to nije tako i da je često obrnuto: da oduševljenje samo čini da ne vidimo mane koje svaka ljudska ideja ima. |
Naručite pouzećem knjigu Vladimir Milutinović: Kratka istorija filozofije. Cena: 405. din + ptt troškovi. U mejlu navedite ime i prezime i adresu, uz kratku napomenu o narudžbi knjige. |
|